Iako je u Gazi na snazi formalno primirje proglašeno u oktobru, situacija na terenu ni izbliza ne liči na potpuni prekid sukoba. Prema dostupnim izvještajima, povremeni napadi, upadi i kršenja primirja i dalje se bilježe u više zona pojasa Gaze. Upravo u takvom ambijentu pojavljuju se informacije da Izrael i Sjedinjene Američke Države vode intenzivne razgovore o formiranju multinacionalne sile koja bi preuzela dio odgovornosti u post-ratnom periodu. To ukazuje na pokušaj transformacije kontrole nad Gazom – od direktne ratne dominacije prema modelu međunarodno podržane tranzicije.
Istovremeno, izraelska vojska nastavlja operativne aktivnosti u područjima poput istočnog Rafaha. Tokom radova na tzv. “Green Rafah city projectu”, koji ima za cilj urbanizaciju dijela pojasa, izvještava se o otkrivanju tunela i sukobima s palestinskim borcima. Ovaj spoj vojnih akcija i političkih pregovora jasno pokazuje da se borbena dinamika i dalje odvija ispod sloja formalnog primirja.
Multinacionalna sila kao instrument političkog rasterećenja Izraela
Razgovori o formiranju međunarodne sile nisu samo tehničko pitanje. Oni otkrivaju stratešku namjeru: smanjiti izraelsku vojnu izloženost u Gazi, a istovremeno zadržati ključne sigurnosne poluge. Multinacionalna sila može poslužiti kao tampon zona između izraelskih interesa i međunarodnih kritika, stvarajući privid smirivanja dok se stvarna kontrola transformiše iz direktne u indirektnu. Ko će činiti tu silu – zapadne države, arapske zemlje ili kombinacija – određivat će i njen stvarni kapacitet da stabilizira teren.
Ipak, svaki prelazak nadležnosti na međunarodne strukture nosi značajan rizik. Gaza je prostor gdje vakuum vlasti može u nekoliko dana dovesti do naglog jačanja palestinskih grupa. Upravo zato Izrael nastavlja operacije i tokom primirja: cilj je oslabiti infrastrukturu koja bi se mogla aktivirati u trenutku međunarodne tranzicije.
Stvaranje “post-ratne arhitekture”: suština izraelske strategije
Ako se plan ostvari, Gaza bi mogla ući u fazu hibridnog upravljanja – kombinacije međunarodne sile, lokalnih civilnih struktura i izraelskog sigurnosnog nadzora iz pozadine. Takav model smanjuje reputacijski teret za Izrael, ali zadržava kontrolu nad ključnim tačkama: granicama, nadzorom tunelske mreže i obavještajnim kapacitetima.
S druge strane, međunarodna sila bi imala težak zadatak: održati primirje koje se već sada povremeno narušava, spriječiti dominaciju palestinskih grupa i uspostaviti civilnu administraciju. Bez jasnog mehanizma finansiranja, političkog autoriteta i regionalne podrške, takva misija bi se mogla suočiti s ozbiljnim otporima.
Pred međunarodnom zajednicom je kompleksan izazov: stabilizirati prostor gdje primirje formalno postoji, ali sukob i dalje živi ispod njegovih linija.
